Ovo je priča o jednom čovjeku na rubu zakona koji unatoč okrutnosti ima istančan ukus za čizme te je i sam nekoliko godina vodio vlastitu tvrtku za čišćenje čizama 'Džon d.o.o. Štulić'.
Mrcinu pod nazivom Sveti Nikola znam još od davne 88. kada je svake godine prije Božića išao od kuće do kuće ne bi li se opskrbio najnovijim modelima čizama, tenisica i svega što nogu čini sretnom. Njegove noge bile su mu zahvalne, a kurje oči krvarile od radosti.
Tih davnih godina Sveti Nikola bio je zadovoljan čizmama običnog čovjeka no nakon rata, kada je AK 47 dao za litru brlje, sve je otišlo u ku*ac. Evo upravo jutros ugledao sam ga kako jednu od mojih čizama ubacuje u svoju rikšu što ga nije spriječilo da zatraži i onu drugu kako bi imao komplet. Sažalio sam se nad njim i dao mu što je tražio, ali onda je onako nevino i polupijano pitao imam li možda i lance za snijeg ili dvije zimske gume nakon čega sam plasirao svoju šaku u njegova rebra što je dočekao sa negodovanjem.
Ovim putem želim sve vas upozoriti da ima većih opasnosti od svinjske gripe.
P.S. Samim činom čitanja ovog teksta pristali ste na eutanaziju koja će biti provedena sutra u ranim jutarnjim satima. Hvala u ime uprave za šverc organa 'Ti meni srce, ja tebi ku*ac d.o.o.'.
---
Recesija je toliko zahvatila RH da me je Sveti Nikola pitao mogu li mu dati i drugu čizmu!
TrackBack URI for this entry
| < Prev | Next > |
|---|
