Hrvatski sabor 3000. godine

Godina 3000. Preostalih deset Hrvata odlučilo je sazvati sjednicu Sabora negdje u blizini Siska. Zagreb je već odavno prodan indijskoj kompaniji za odlaganje nuklearnog otpada jer je blizu nuklearke “Krško”. Nije zdravo u njemu održavati sjednice. Na ovom zasjedanju Sabora tri tisućite godine Hrvati će raspravljati o prodaji zadnje dionice INA-e Islandu kako bi Hrvatska napokon dobila zeleno svjetlo za pristup u EU.

Nakon ispunjenja toga dvomilenijskoga sna pozabavit će se drugim temama poput odlaska mozgova u inozemstvo i sitnim problemima s padom nataliteta. Usred zasjedanja začuje se povik predsjednika Sabora koji panično ulazi u dvoranu:

“Napadaju, napadaju!”.

“Tko?”

“Pa Srbi, tko drugi!” - u panici je predsjednik.

“Kako sad Srbi, pa koliko ih je?” - upita premijer.

“Oko šezdeset.”

“Uh, k vragu, brojniji su, što ‘oće?”

“Oće Krajinu nazad, dosta im je više, otkad je Beograd postao glavni grad Albanije, žele nazad našu Krajinu”, objasni zastupnik manjina – pola Hrvat pola Kinez.

“Ali Krajina je pod morem već tristo godina, globalno zagrijavanje...” - oštro će premijer.

“Nema veze, oni misle da je to srpska Atlantida” - objasni mu povjesničar Mate.

Mate je zastupnik desne opcije i on na ovom zasjedanju zahtijeva čvrst otpor srbočetničkoj agresiji. Pa nisu njegovi poginuli na Bleiburgu prije tisuću i nešto godina da bi ih sad opet Srbi napadali! Da su se tvoji poklonili na Jasenovcu prije tisuću i pedeset godina, ne bismo mi sad imali problem sa susjedima, objasni ljevičar Krešo. Premijer odmah zamoli sve stranke da premoste tisućljetne razlike i udruže se u obrani hrvatskog podmorja.

Na kraju zasjedanja jedini preostali član ansambla “Lado” otpjevao je hrvatsku himnu “Vjetre s Dinare”, kako bi podigao rodoljubno raspoloženje. Sjednicu su promatrale i sestre Tuga i Buga, koje su prije otprilike dvije i pol tisuće godina, po predaji, dovele Hrvate na more iz daleke Ukrajine.

“Što ćemo sad?” - pita Tuga.

“A ništa” - smireno će Buga.

“Pokupimo onog jednog Hrvata iz Bosne i ajmo mi nazad u Karpate. Izgleda da smo ovdje zajebali.”